Archive for November 27th, 2009

Zaseda za “divljake”

Inspektori tokom kontrole uhvatili jednog nelegalnog taksistu i drugog koji ima dozvolu za rad, ali ne i svu potrebnu dokumentaciju. Zbog pretnji pa i fizičkih napada na teren idu uz asistenciju saobraćajne policije i pripadnika interventne brigade Zaseda za "divljake"

Prema statistici gradski inspektori drumskog saobraćaja u proseku uhvate dvojicu nelegalnih taksista dnevno. Inspekrorima često prete, pojedinci ih i fizički napadaju pa su prinuđeni da danju u kontrolu idu sa saobraćajnim policajcima dok ih noću prate pripadnici interventne brigade.

Ekipa Pressa patrolirala je ulicama Beograda sa inspektorima i uverila se u brojne teškoće sa kojima se oni suočavaju svakoga dana. Ovoga puta, uhvaćeni ilegalac Dragiša Mitrović nije pravio nikakve probleme inspektorima, pa je bio raspoložen i da sa nama podeli svoju priču i razloge zbog čega se bavi ovim poslom.

Dve sudske presude

- Imam dve sudske presude u svoju korist, kojima je Direkciji za javni prevoz naloženo da mi izda dozvolu za bavljenje taksi prevozom. Ispunjavam sve uslove za to, poput položenog državnog ispita, poznavanja grada i C kategorije vožnje, bio sam na listi čekanja i rekli su mi da ću dozvolu dobiti uskoro. U međuvremenu, radiću kao i do sada, jer imam porodicu koju moram da izdržavam - priča Mitrović.

Njega su inspektori zaustavili u Bulevaru kralja Aleksandra, sa krovnom oznakom "radio taksija". U automobilu nema radio - vezu, ali ima taksimetar. Kaže, naplaćuje svoje usluge isto kao i ostali, legalni taksisti.

- Ljudi su u zabludi kada misle da samo nelegalni taksisti "pumpaju" račune. Puno je takvih i među onima koji imaju uredne dozvole, i članovi su nekog udruženja - navodi Mitrović.

Kako je više puta uhvaćen u prekršaju, inspektori mu uzimaju registarske tablice i izriču meru isključenja iz saobraćaja na pet dana. Ne mogu da mu zaplene vozilo, jer nije njegov vlasnik već se automobil vodi na drugu osobu. Umesto toga, šalju ga kod dežurnog sudije za prekršaje, koji treba da odluči o visini novčane kazne.

- Hvatali su me četiri - pet puta, a baš prošle nedelje stiglo mi je da treba da platim kaznu od 15.000 dinara plus sudske troškove 700 dinara. Uložio sam žalbu kao i na prethodne kazne, jer mi je advokat rekao da će sve biti stornirano kad dobijem dozvolu, a ja verujem advokatu - uz osmeh kaže Mitrović.

Provera terenjaka

Inspektori zaustavljaju i teretna vozila za koja se sumnja da nemaju dozvolu za obavljanje takve delatnosti. Ekipa broji tri inspektora, a sa nama su išli Zoran Babić, Boško Kovač i Dragiša Milanov. Oni su parkirali vozilo pored tramvajskih šina u Bulevaru kralja Aleksandra, odakle su uz asistenciju policajca zaustavljali sumnjive.

- Bio sam inspektor 14 godina, i doživljavao sam razne peripetije, a moje kolege su gurali, udarali, pretili oružjem i slično. Zbog takvih stvari moramo da imamo pomoć policije i danju i noću, jer ko zna šta sve može da se desi - rekao nam je načelnik Odeljenja za drumski saobraćaj Slobodan Jovanović.

Inspektori ne smeju predugo da se zadržavaju na jednom mestu, jer mnogi "divljaci" imaju u svojim automobilima radio - vezu, pa ukoliko primete kontrolu, javljaju svojim kolegama koje lokacije da izbegavaju. Za dvadeset minuta zaustavljeno je desetak vozila. Gotovo svi su "čisti", osim jednog taksiste koji nije imao potvrdu o pogodnosti i klasifikaciji vozila, ali ni onu o promeni namene vozila za taksi, koju mora da izvadi najduže tri dana nakon preuzimanja novog vozila. O tome inspektor Milanov sastavlja zapisnik, u kome stoji izjava taksiste da ovaj automobil koristi sedam dana, jer mu je drugi, za koji ima potvrdu, na popravci.

- Jeste li sad srećni? - pita pomalo ozlojeđeni taksista pri potpisivanju zapisnika.

- Gospodine, produžite svojim putem i nemojte više voziti taksi bez potrebne dokumentacije - odgovara mu Milanov.

Trošarina

Trošarina je deo Beograda, ali i pojedinih srpskih gradova, a ostala je kao sećanje na vremena kada se na posebnim punktovima naplaćivala taksa za ulaz u grad. Pored robe, na trošarinama kontrolisali su se i ljudi, jer nije mogao svako da uđe grad. Naročito osobe sumnjive prošlosti, ali i one koje svojim ponašanjem i izgledom mogu da naruše bezbednost i ugled prestonice. Trošarina

Vremena su se promenila, Trošarina je u Beogradu danas samo raskrsnica i potez oko Bulevara oslobođenja i Banjice. Većina građana i ne zna kako je i zašto ovo mesto dobilo ime. Danas je nezamislivo postojanje trošarina. Ali njena simbolika ostaje i u 21 veku. I sada se trošarina može primeniti, naročito u državnim institucijama.

Običnim građanima Srbije dojadilo je prostačko, primitivno i nekulturno ponašanje javnih ličnosti. Naročito političara i „narodnih" poslanika koji su za naše prilike pristojno plaćeni i uživaju velike privilegije. Svojim ponašanjem i rezultatima (ne)rada ne mogu nimalo da se pohvale. I ne samo da pojedinci nisu zaslužili mesta na važnim funkcijama. Nisu zaslužili ni da privire u neka državna zdanja, naročito u Skupštinu Srbije.

Šta znači cirkuzantski potez narodne poslanice, radikalke Gordane Pop-Lazić? U čije ime je skinula cipele usred Skupštine i gađala predsedavajuću? Da li smo dužni da gledamo njen gumeni đon i čarape? Možda je navikla da se šeta bosa, ali u svojoj kući. To građane ne interesuje. Ako baš hoćemo hleba i igara, tu zabavu možemo pronaći na drugim kanalima. Šta, inače, znače večita prepucavanja političara, psovke, pljuvanja, polivanja vodom, tuče, masnice, „klizanje" na kore od banana? To je, kažu, deo političke borbe. Ali kakve koristi od toga ima narod? Plaćamo pretplatu državnoj televiziji. Na istoj gledamo primitivce i polusvet koje plaćamo takođe iz svog džepa! I očekujemo da nam ova grupa ljudi koliko-toliko obezbedi uslove za bolji život.

Očigledno je da je u Srbiji nizak prag ulaska u tzv. političku elitu. Ulaznica u politiku danas je besplatna, odgovornost nikakva, a plate i privilegije ogromne. E, zato bi nam dobro došao makar jedan punkt, jedna trošarina koja bi pročistila političku scenu. Da bar znamo na koga trošimo.

Umorni Nole bolji od tužnog Rafe Nadala

Đoković savladao Španca sa 2:0 (7:6, 6:3) u verovatno najslabijem međusobnom duelu dva velika asa. Srbinu veći problem od potpuno indisponiranog Španca predstavljao ogroman umor Umorni Nole bolji od tužnog Rafe Nadala

Prvi reket Srbije Novak Đoković ostvario je i drugu pobedu na završnom turniru sezone ATP svetsko finale, koji se održava u velelepnoj dvorani „O2" u Londonu. Naš as je, iako vidno umoran, posle sat i 57 minuta igre savladao drugog igrača sveta Rafaela Nadala sa 2:0, po setovima 7:6 (5), 6:3.

I pored toga Đoković nije osigurao drugu godinu zaredom plasman u polufinale pošto mu je bilo potrebno da u sinoćnjem sudaru Robina Soderlinga i Nikolaja Davidenka slavi Šveđanin. Do zaključenja prvog izdanja Pressa ovaj susret nije odigran. Nekada gotovo nepobedivi Španac doživeo je treće razočarenje u isto toliko mečeva u gradu na obali Temze ne izborivši se niti za jedan set tokom celog takmičenja. Zanimljivo je da je ovo četvrti uzastopni poraz matadora sa Majorke, koji nikako ne uspeva da stigne do 400. trijumfa u karijeri.

Sedma pobeda protiv Rafe u 21. susretu, inače treća zaredom u ovoj sezoni, nije lako izvojevana za razliku od prethodne, koja je odigrana pre dve nedelje u polufinalu mastersa u Parizu. Dva ranjena lava, jedan preumoran od velikih napora kako tokom cele sezone, tako i tokom poslednjih mesec dana, a drugi koji se još oporavlja od povrede kolena, nisu veći deo susreta igrali na svom nivou. Posebno slab tempo viđen je u prvom setu.

Koliko imaju problema sa motivacijom pokazuje to što su prva tri gema osvajali igrači koji nisu servirali. Novak Đoković se bolje snašao u igri niskog intenziteta, povevši sa 4:2. Međutim, naš as tada kreće da greši više od suparnika i dozvoljava mu da pređe u vođstvo. I pored velikih problema Nole je uspeo da se izbori za taj-brejk, gde je slavio sa 7:5, iako nije uspeo da iskoristi dve set lopte na svoj servis.

U drugom delu susreta nivo kvaliteta tenisa malo se podigao, naročito što se tiče 22-godišnjeg Beograđanina. I u drugom setu Đoković je poveo sa 4:2, ali ovaj put nije dozvolio Rafi da produži meč. Ipak, nervoza je učinila svoje i srpski teniser, koji je dominirao u tom delu igre, koristi tek treću meč loptu.

Za razliku od prethodnog susreta u Londonu, kada ga je pregazio Robin Soderling, Novak Đoković je ovaj put delovao daleko koncentrisanije i, što je najbitnije, raspoloženije. Nije bilo psovanja, nervozne gestikulacije, niti teranja roditelja iz lože. I kada mu nije išlo, staloženo bi sačekao sledeći poen, tako da mu je ruka bila opuštenija i samim tim preciznija.

Pobeda nad Nadalom je Novaku 78. u sezoni u 97 odigranih susreta. Pošto je slavio još u utorak nad Nikolajom Davidenkom, naš as je do sada u Londonu zgrnuo 660.000 dolara novčane nagrade (po 120.000 za participaciju i svaku pobedu) i 400 ATP poena. Pošto se Nadal iz Engleske vraća sa nula bodova, Đoković mu se sada približio na 895 poena.

Pošto je Rodžer Federer osvojio prvo mesto u Grupi B, to znači da je Švajcarac jedini mogući protivnik našem teniseru u polufinalu koje je danas na programu.  

Milanović: Odbranom do pobede u Budvi

Trener vaterpolista Partizana Igor Milanović smatra da će dobra odbrana biti glavni adut njegovog tima u današnjem duelu (18.00) sa Budvom u prvom meču grupe B Evrolige. Milanović: Odbranom do pobede u Budvi

- Naša šansa je utakmica na nizak rezultat sa malo golova. Od igrača tražim maksimalno zalaganje. Bićemo radosni ako pobedimo, ali ne i previše tužni ako izgubimo od jakog rivala - kaže Milanović.

Jedan od najboljih igrača Partizana Andrija Prlainović smatra da večerašnji meč crno-belih protiv Budve može da bude veoma bitan za prolaz u četvrtfinale.

- Sve što smo do sada radili bilo je podređeno Evroligi. Već na prvu utakmicu gledamo kao da je odlučujuća za prolaz dalje. Rasterećeni smo, ali želimo da vidimo gde smo. Biće teško, jer Budva ima izuzetno kvalitetan tim, iskusne igrače. Nezgodni su po desnoj strani, gde su Trbojević i Ćirić, koji su obeležili srpski vaterpolo poslednjih 10 godina, pravi majstori - poručio je Prlainović.

Ekipa Budve je pravi vaterpolo „drim tim", koji predvode bivši i sadašnji srpski reprezentativci Denis Šefik, Petar Trbojević, Aleksandar Ćirić, Petar Ivošević, Branko Peković. Uz njih tu su i reprezentativci Crne Gore Vjekoslav Pasković, Damjana Danilovića i Milan Tičić, kao i Hrvati Srđan Antonijević i Marin Franičević.

Što se tiče novosadske Vojvodine, drugog srpskog predstavnika u najelitnijem takmičenju, ona u nedelju dočekuje zagrebačku Mladost u prvom kolu grupe A.

Evroliga, parovi 1. kola, Grupa A: Barseloneta - Jadran 12.00. nedelja: VOJVODINA - Mladost 19.00. Grupa C: Budva - PARTIZAN 18.00, Hoved - Olimpijakos 17.15. Grupa B: Vašaš - Jug 19.15, Primorac - Panionios 20.00. Grupa D: Sintez - Eger 18.00. nedelja Šturm - Pro Reko 18.00.  

Država baca naše pare! Ukupan javni dug 715,7 milijardi

Državna revizorska institucija utvrdila niz nepravilnosti u trošenju državnih para, najavljuje se podnošenje velikog broja prijava zbog kršenja zakona Država baca naše pare! Ukupan javni dug 715,7 milijardi

Javne finansije Srbije su u potpunom haosu! Državna revizorska institucija (DRI) ustanovila je brojne nedostatke i nepravilnosti vršeći prvu pravu kontrolu trošenja novca iz državne kase. Ovakva revizija urađena je prvi put u istoriji Srbije.

Zbog silnih nepravilnosti, predsednik DRI Radoslav Sretenović najavio je da će ta institucija pokrenuti brojne postupke protiv onih koji su učinili najteže povrede u korišćenju državnog novca, ali nije mogao da iznese ni procenu za koliko su novca oštećeni građani Srbije. On je, međutim, istakao da se najveći broj nepravilnosti odnosi na nepoštovanje Zakona o javnim nabavkama.

Ne postoji evidencija o državnoj imovini

Revizija je obuhvatila potrošnju 27 odsto budžetskih sredstava u 14 ministarstava, tri uprave i u Direkciji za imovinu. Skoro kod svih su otkrivene nepravilnosti u trošenju para građana. Predstavljajući izveštaj, Sretenović je ukazao na najveće probleme u javnim finansijama - ne postoji popis državne imovine, ne vode se evidencije o donacijama i njihovoj realizaciji, krši se zakon u oblasti kratkoročnih potraživanja i obaveza, a interna revizija i kontrola se ili uopšte ne vrše ili se ne vrše u skladu sa propisima. Otkrivene su i nepravilnosti u računovodstvenom sistemu, naročito u podacima iz glavne knjige trezora.

- Glavna knjiga trezora se ne vodi u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu, koji predviđa da se u njoj evidentiraju sve promene na računima. Ona ne sadrži podatke o prihodima i rashodima korisnika budžetskih sredstava. Podaci u obrascima, koji sačinjavaju završni račun, nisu sveobuhvatni i uporedivi jer ne sadrže sva stanja i promene u imovini, potraživanjima, obavezama, rashodima, prihodima, primanjima... - navodi Sretenović.

On je kao jednu od najvećih zamerki istakao da u završnom računu ne postoji pouzdana evidencija o državnoj imovini Srbije.

- Ne postoji centralni registar o državnoj imovini. Direkcija za imovinu mora da vodi potpunu i ažuriranu evidenciju o tim nepokretnostima, ali ona to nije uspostavila. Državna imovina je prvi put uknjižena i iskazana u budžetu za 2005, a narednih godina su samo vršene korekcije vrednosti - objasnio je Sretenović.

On je naglasio i problem nenaplaćenih dividendi od javnih preduzeća, banaka, fondova, berzi, agencija... u kojima država ima vlasništvo:

- Mi nemamo ni spisak svih tih subjekata. Naplaćeni prihodi u 2008. godini po osnovu dividendi su oko 748 miliona dinara. Ali, to su samo uplaćene dividende, dok se pravo države na prihod uopšte ne prati.

DRI je ustanovio i da je ukupan javni dug Srbije 31. decembra 2008. iznosio 715,7 milijardi dinara. Od domaćih obaveza ubedljivo najviše otpada na staru deviznu štednju - oko 260 milijardi dinara, dok su neuporedivo manje obaveze prema domaćim bankama (7,2 milijarde) i obaveze nastale na osnovu emitovanja hartija od vrednosti (10,7 milijardi).

Što se tiče obaveza Srbije prema inostranstvu, najviše dugujemo multilatelarnim institucijama (Međunarodno udruženje za razvoj, Evropska banka...) i stranim vladama (151,6 milijardi), od kojih najviše Pariskom klubu (148,4 milijarde).

Srbija potražuje 31,7 milijardi

S druge strane, ukupna kratkoročna potraživanja Srbije iznose oko 31,7 milijardi dinara (dugoročna praktično ne postoje, pošto su i ona stavljena među kratkoročna). Tako se među kratkoročnim potraživanjima našlo i 641,7 miliona dinara koje je Narodna banka Jugoslavije pozajmila budžetskim korisnicima, bankama i preduzećima od 1994. do 2000. godine. Revizori predlažu da se taj dug otpiše pošto je nenaplativ i za njega ne postoji dokumentacija.

Najveći deo duga od 11,9 milijardi dinara odnosi se na pozajmice koje je Srbija dala od 1999. do 2004. i to: EPS-u 1,9 milijardi, fondu PIO 7,5 milijardi i Direkciji za robne rezerve 2,6 milijardi dinara. I dok EPS svoj deo duga redovno vraća, fond PIO nije vratio ništa, iako su mu pare odobrene 2003. da ih vrati do kraja iste godine!

Država je davala pare i drugim javnim preduzećima (NIS, „Železnice"), ministarstvima, odbrambenoj industriji („Zastava oružje", „Sloboda", „Prvi partizan" i „Prva iskra" Barič), ali nijedna od svih tih milionskih pozajmica nije vraćena u predviđenom roku.

Interesantno je da nijedan dinar nisu vratili ni oni koju su pozajmili pare od fonda u koji se slivaju pare od privatizacije. Radi se o dugu od 15 milijardi dinara, od čega najviše duguju javna preduzeća - 7,8 milijardi i korisnici budžeta - 5,8 milijardi dinara. Revizori su zamerili što u ovim slučajevima uopšte ne postoje rokovi za vraćanje novca, pa se pare i ne vraćaju, a neki od starih dužnika čak dobijaju nove kredite (NIS, ŽTP).  

Cipela stigla iz Haga

Poslanik SRS Gordana Pop-Lazić po nalogu Vojislava Šešelja cipelama gađala predsedavajuću parlamenta Gordanu Čomić, smatraju analitičari, Dragan Todorović potvrdio da je lider SRS znao za ovu akciju Cipela stigla iz Haga

Incident u kome je poslanica SRS Gordana Pop-Lazić u Skupštini cipelama gađala predsedavajuću parlamenta Gordanu Čomić, unapred je smišljen i isplaniran, ali će se negativno odraziti na popularnost radikala, smatraju politički analitičari. Direktor centra za proučavanje alternativa Milan Nikolić ne isključuje mogućnost i da je ovu „marketinšku akciju" iz Haga osmislio i lider SRS Vojislav Šešelj.

- Slučaj „cipela" je promišljen gest radikala i ne treba isključiti mogućnost da je lider SRS Vojislav Šešelj iz Haga osmislio ovu akciju kako bi pokušao da popravi rejting stranke. Lako je moguće da je Pop-Lazićka po nalogu Šešelja gađala Čomićku cipelama - kaže Nikolić.

Smišljena akcija radikala

On dodaje i da je gađanje cipelama u Skupštini pokušaj tvrdog krila u SRS da povrati izgubljeno poverenje građana.

- Možda je ovo i kulminacija unutrašnjeg obračuna u SRS, sukob između mlađe i starije struje oko načina kako da povrate poverenje građana. Ona druga struja, kojoj pripada i vlasnica cipela, pokušava da rejting stranke povrati na šešeljevski, nasilnički način i priprostom politikom! Ali, to neće pomoći - kaže Nikolić.

Direktor CESID-a Marko Blagojević kaže za Press da je slučaj „cipela" deo radikalnije strategije SRS kako bi sačuvali najradikalnije biračko telo.

- Bacanje cipela u Skupštini je deo te strategije. Možda oni misle da će im to pomoći, ali siguran sam da greše. Možda će ih ovaj postupak koštati već na izborima na Voždovcu - kaže Blagojević.

Analitičar Zoran Lučić smatra da je incident radikala „klasičan primer političkog primitivizma".

- Ne znam da li su radikali, kad su ovo planirali, mislili na svoje biračko telo! Jer ako jesu, onda su svojim biračima poslali jasnu poruku da misle da su oni budale! A to se može i te kako odrazi na njihov budući rejting - smatra Lučić.

Todorović: Zarada na „cipeli"

Zamenik predsednika SRS Dragan Todorović priznaje za Press da je Vojislav Šešelj do detalja upoznat sa akcijom gađanja cipelama.

- Naravno da je Šešelj kao predsednik stranke upoznat sa svim dešavanjima i sa slučajem „cipela". A da li je on unapred znao, to vam ne mogu reći, jer je to pitanje malo neprimereno i degutantno - kaže Todorović, i dodaje da će ovaj incident pozitivno odraziti na rejting stranke.   

Podela u SPC u vezi sa statutom

Pojedini bivši i sadašnji članovi Svetog sinoda ograđuju se od pisma koje je to telo SPC pre skoro deset meseci poslalo najvišim zvaničnicima Srbije, a u kojem su iznete oštre kritike na račun statuta Vojvodine! Podela u SPC u vezi sa statutom

Neki od sadašnjih članova Sinoda tvrde da „ne znaju o čemu se radi" pošto je sporno pismo napisano u februaru, pre nego što su oni izabrani na majskom Saboru. Ali, da ne znaju ništa o pismu tvrde i neki članovi Sinoda koji je pismo napisao i poslao.

Praktično jedini koji i dalje stoji iza ovog pisma je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji ga je i potpisao. On je pre dva dana rekao da je „pismo zvaničan stav Sinoda, koji se nije promenio".

Sadašnji član Sinoda, episkop niški Irinej, kaže za Press da nema pojma o kakvom se pismu radi.

- Nemam pojma o tom pismu, niti znam kakva je njegova sadržina - rekao nam je kratko vladika Irinej.

Na pitanje kakav je sada stav Sinoda SPC o predloženom statutu Vojvodine i da li će se SPC uopšte izjašnjavati o tom dokumentu, episkop je odgovorio: „O tom - potom"!

Vladika zahumsko-hercegovački Gligorije takođe tvrdi da nije upoznat sa saopštenjem Sinoda SPC iz februara meseca.

- Pitanje statuta Vojvodine je aktuelno i ono još uvek stoji, ali o tome u Sinodu još nije bilo reči. Ja imam neka mišljenja o tom statutu, ali nemam prave informacije, pa ne bih detaljnije da komentarišem - rekao je vladika Grigorije.

Članovi Sinoda koji je poslao pismo, pored preminulog patrijarha Pavla i mitropolita Amfilohija, bili su i episkop žički Hrizostom, episkop bihaćko-petrovački Hrizostom i episkop mileševski Filaret.

Episkop Filaret je, međutim, kratko za Press rekao da „ne zna ništa o tom saopštenju Sinoda"?!

- Zovite Sinod - bilo je sve što nam je još rekao Filaret pre nego što je spustio slušalicu, dok su nam dvojica Hrizostoma juče ostala nedostupna.  

BIA i DEA „otele” narko-dilerima 213 miliona evra

Najveći srpsko-crnogorski narko-klan izgubio je 213 miliona evra zbog zaplenjena 2.663 kilograma kokaina, koje su srpska BIA i američka agencija protiv krijumčarenja droga DEA otkrili tokom akcije „Balkanski ratnik" u Južnoj Americi. Prema procenama naših obaveštajaca, narko-dileri iz Srbije i Crne Gore su planirali da kilogram najčistijeg presovanog kokaina prodaju i po 80.000 evra! BIA i DEA „otele" narko-dilerima 213 miliona evra

Na osnovu informacija naših i američkih specijalaca prvo je u Urugvaju 15. oktobra zaplenjen 2.171 kg kokaina na brodu „Maui", a u sredu i još 492 kg ove droge u specijalnom bunkeru u jednoj zgradi u predgrađu glavnog grada Argentine. Argentinska policija raspisala je poternice za Nenadom Novakovićem, Draškom Vukovićem, Borisom Labanom, Markom Pandrcem i Igorom Stjepovićema zbog umešanosti u šverc droge.

- Najopasniji od begunaca za kojima traga Argentina svakako je Draško Vuković. On je iz Berana, crnogorski je državljanin, ali ima prebivalište u Srbiji. Otkako je prošle godine na njega pokušan atentat nije se pojavljivao u našoj zemlji, jer on ima najjače veze u Južnoj Americi. Iz Berana je Boris Laban, koji je poznat po tome što je pojeo vozačku i saobraćajnu dozvolu kad ga je policije pre izvesnog vremena privela u Beranama! Nenad Novaković je iz Mladenovca, a Marko Pandrc i Igor Stjepović iz Vrnjačke Banje - navodi izvor Pressa.

Specijalni tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala Miljko Radisavljević najavio je da će odluka o proširenju istrage u Srbiji protiv još nekoliko lica koja se sumnjiče za šverc kokaina biti doneta nakon razmene podataka sa pravosuđem Argentine i još nekih evropskih država.    

Raskol među studentima

Vlada Srbije prihvatila sve studentske zahteve, osim onog koji se odnosi na zbirni upis godine. Za većinu studenata to je prihvatljivo, ali za jedan deo nije Raskol među studentima

Vlada Srbije na jučerašnjoj telefonskoj sednici odlučila je da prihvati sve studentske zahteve, osim zahteva za zbirnim upisom godine. To je izazvalo raskol među studentima, koji su juče protestovali na beogradskim ulicama tražeći olakšice za upis. Veći deo studenata zadovoljan je ovom odlukom.

Predsednik Studentskog parlamenta Jovan Ličina rekao je da Vlada nije mogla da prihvati zahtev studenata za zbirni upis jer bi se, kako je rekao, time kršio Zakon o visokom školstvu, ali da su oni zadovoljni postignutim.

Maksimum u ovom trenutku

- To je maksimum koji smo sada mogli dobiti - kaže Ličina.

Međutim, jedan od organizatora studentskog protesta Vladimir Smuđa kaže za Press da je predlog Vlade neprihvatljiv za akademce i da su predsednik studentskog parlamenta Jovan Ličina i student prorektor Milan Popović neovlašćeno pregovarali u njihovo ime.

- Po povratku iz protestne šetnje sačekala nas je informacija da je sve, navodno, rešeno. Mi ne prihvatamo ovaj dogovor i tražimo ispunjenje svih zahteva. Ono što piše u zaključku sa sednice Vlade nije jasno definisano, a zahtev za zbirni upis se uopšte ne pominje - rekao je Smuđa.

On kaže da ih je ova informacija dočekala nespremne.

- Bojimo se da je Ličina, koji je član Demokratske stranke, pod pritiskom prihvatio zaključke Vlade - istakao je Smuđa.

Grupa studenata, nezadovoljnih odlukom Vlade jer im najvažniji zahtev nije ispunjen, sinoć se okupila na Platou ispred Filozofskog fakulteta, kako bi se dogovorili o načinu daljeg protestovanja.

- Naši zahtevi nisu ispunjeni u potpunosti i nećemo stati dok nam ne izađu u susret. U ponedeljak ćemo nastaviti protest, samo ćemo se dogovoriti koliko će to biti radikalnije i moguća je ozbiljnija blokada grada. Postoji mogućnost i da obustavimo nastavu. Zahtev za koji sam se ja borio je ispunjen, ali ću nastaviti da se solidarišem sa kolegama čiji zahtevi nisu ispunjeni - kaže student Radonja Vuković.

Blokiran centar Beograda

Više od 1.500 studenata Beogradskog univerziteta juče je protestovalo na beogradskim ulicama tražeći olakšice za upis godine.

Studenti su protestovali od početka ove akademske godine, ali su protest zaoštrili početkom ove nedelje, jer ističu rokovi za upis naredne godine. Oni su juče blokirali Beograd, organizujući proteste na više mesta u gradu, uključujući i mostove.

Akademci su ispred ulaza u Centar „Sava", gde se održavao skup o primeni Bolonjske deklaracije, ostavili 20 porcija špageta „bolonjeza" i u njih stavili pikavce i račune od skupih školarina. Student druge godine Geografskog fakulteta Miloš Kuvekalović objašnjava za Press da su akademci simbolično hteli da gostima iz Evropske unije pokažu kako izgleda „bolonja" u Srbiji.

- Napisali smo da „bolonjeze" koštaju 3.000 evra, kao  naša školarina. Cena od nekoliko hiljada evra koju treba da plate je prava sitnica, kao i školarina. Obećali smo im i popust od 20 odsto, kao i nama Ministarstvo - priča Kuvekalović.

Njegov kolega sa fakulteta Radonja Vuković pozvao je pregovarače iz Vlade da uporede prosečnu platu u Srbiji sa cenom školarine, pa neka onda vide da li ijedna porodica u Srbiji može da školuje decu.

U vreme pisanja ovog teksta, grupa studenata nezadovoljna dogovorom s Vladom razmatrala je šta dalje da čini. 
 

Da mu je još i Tito

Božidar Jovićević iz sela Gugalj kod Požege spreman je da plati 4.000 evra za Titov spomenik koji je nekada bio na gradskom trgu u Užicu, a sada je u užičkom Narodnom muzeju. Postavio bi ga kraj svog mauzoleja na brdu Lopar iznad sela, gde planira da počiva. Da mu je još i Tito

Na pet kilometara od centra sela Gugalj kod Požege, na brdu Lopar na kom se nalazi groblje Jovićevića, nesvakidašnji prizor. Sa šestougaone grobnice površine 25 kvadrata vijore se dve zastave nekadašnje Jugoslavije, na vratima grb iste te države, a na vrhu crvena zvezda petokraka. Oko vrata stoje dve spomen-ploče za Božidara i Zoru. Okolo lep parkić, gde na pokaldrmljenoj površini stoji nekoliko travnatih zvezda petokraka. Tu je i sto sa desetak učvršćenih stolica. Ali, i za krst ima mesta. Ispred svega toga ogroman betonski krst od tri metra. Posvetio ga je svojim dedama i stricu poginulim u Prvom svetskom ratu.

- Još da su mi onaj Titov spomenik i bista moga dede po majci, narodnog heroja Ljube Mićića, bilo bi sve onako kako sam zamislio. Išao sam u užički muzej i tražio da mi prodaju onaj spomenik, ali nisu hteli. Spreman sam da dam 4.000 evra za njega. Postavio bih ga na plato sa desne strane mog mauzoleja. Mislim da bi tačno gledao u mene. Tu bih uklesao sve njegove dobre i loše osobine. Ima više dobrih osobina, jer za njegovo vreme napravljene su mnoge fabrike. Ali, sada čujem da neki traže da ga ponovo vrate na trg u Užicu, pa mislim da mi ta želja neće biti ispunjena - kaže ovaj živahni sedamdesetdvogodišnji dedica, koji je 40 godina radio u vojnoj fabrici u Lučanima.

I dok pokazuje gde bi postavio svog idola, na prsima mu ispod sakoa viri lik Nebojše Pavković, a na leđima te majice je lik Slobodana Miloševića. Na sakou, pored crvene zvezde petokrake, zakačio je bedževe sa likom Slobodana Miloševića, Ratka Mladića i Radovana Karadžića.

- Oni su ljudi, ali je najbolje bilo za vreme Tita. Dok sam bio drug bio sam i gospodin, a kako postah gospodin, više ne mogu da letujem u normalnim hotelima. Nikada nisam bio komunista, ali sam iz duše voleo i cenio Tita - kaže Božo, i dodaje da nema ništa lepo da kaže za DOS-ovsku i ovu sadašnju vlast.

Grobnicu je počeo da gradi 1982. godine i završio ju je posle deset godina. Na sredini grobno mesto za njega i njegovu suprugu Zoru. Prekriveno je raznim novcem, cvećem, pored je krevet sa jorganima i jastucima, iznad televizor i ogledalo, a tu je i frižider u kome se uvek nađe nešto za popiti i pojesti. Na zidovima pored slika članova porodice nalazi se i slika Slobodana Miloševića, a tu su i slike Tita i Lenjina.