Archive for the ‘Regioni’ Category
„Paukom” do ekstra zarade
Vozači u Leskovcu tvrde da im automobile sa obeleženih parking mesta nezakonito odnosi „pauk" umesto da im se za prekoračanje vremena parkranja naplati novčana kazna. U Leskovcu su sve nezadovoljniji radom preduzeća „Parking sistem i garaže" kojem je grad odobrio da gazduje obeleženim parking prostorima.
Aleksandar Počuča iz Beograda koji već dvadeset godina živi u Nemačkoj zapanjen je kako radi to preduzeće.
- Parkirao sam automobil na obeleženom mestu i kupio kartu za jedan sat parkiranja. Zakasnio sam deset minuta i bio sam šokiran kad sam video da mi nema automobila na parkingu. Prvo sam pomislio da je ukraden, ali momak koji radi na parkingu rekao mi je da ga je odneo „pauk" i da ću morati da platim 15.000 dinara. Zvao sam nemačku ambasadu jer imama trajni boravak u toj zemlji, Ministarstvo za dijasporu i svi su bili zgranuti takvim postupkom. Objašnjeno mi je da po zakonu o saobraćaju nisu smeli da mi odnesu automobil već samo da napišu kaznu - iznerviran je Počuča.
Odobrenje gradskih vlasti
Preduzeće „Parking sistem i garaže" DOO Leskovac koje posluje u sastavu istoimene beogradske firme, od septembra prošle godine, nakon stečaja JP „Parking servis" preuzelo je naplatu parkiranja na široj teritoriji grada. Direktorka „Parking sistema i garaža" DOO Leskovac Sonja Stevanović kaže da ovo preduzeće ima pravo da „paukom" skloni automobil i sa obeleženog mesta ali da odnose samo automobile sa stranim tablicama.
- Strancima ne možemo da pošaljemo kaznu na kućnu adresu i tako naplatimo prekoračeno vreme parkiranja. To je u skladu sa ugovorom i pravilnikom koji je odobrilo Gradsko veće i Skupština grada, jer smo mi privatna firma i slobodno možemo da gazdujemo našim parking prostorima. Za angažovanje „pauka" u ovom slučaju nije nam potrebna asistencija policije jer je prekršaj napravljen na privatnoj lokaciji kojom mi gazdujemo - objašnjava Sonja Stevanović.
Međutim Aleksanadar Počuča sumnja da je sve urađeno po propisu i sumnja da uredbe i ugovori mogu biti „stariji" od zakona o saobraćaju.
- Direktorka nije želela da mi kaže gde je matična firma registrovana i ko je vlasnik. Na moje insistiranje prvo je rekla da je to u Beogradu i da je vlasnik poznati advokat Dejan Simić. Ja sam proverio i nisam našao takvu firmu, a u beogradskom javnom preduzeću koje održava garaže i parking prostore objasnili su mi da sam mogao samo biti kažnjen, a ne da mi se odnosi auto - kaže Počuča.
I opozicija kritikuje
Pored onih koji sa strane dođu u Leskovac, ni domaći vozači nemaju mnogo reči hvale za parking preduzeće.
- Nema svako mobilni telefon da SMS-om plati parkiranje, a trafike na kojima se kupuju karte daleko su od parkirališta. Pre nedelju dana, dok sam otišao da kupim kartu onaj dečko mi je već napisao kaznu. Pitao sam ga šta uradi, a on mi je kazao: „Moram posle tri minuta da pišem jer ove nove gazde iz Beograda odmah dele otkaze" - priča penzioner Đorđe Nikolić.
U „Parking sistemu i garažama" negiraju da su kiosci daleko i da inkasanti nisu tolerantni.
- Pored svakog parkirališta ima bar dve tri trafike, koje su udaljene desetak metara. Ne verujem da će neki inkasant za to vreme da napiše kaznu iako ima pravo da posle tri minuta to uradi - navodi direktorka Sonja Stevanović.
Opozicija u Leskovcu, pre svega DSS, mesecima već kritikuje ugovor koji je grad sklopio sa preduzećem „Parking sistem i garaže", smatrajući da je štetan po grad i građane.
- Postoji nekoliko razloga zbog kojih ova firma ostvaruje ekstra profit u našem gradu. Jedan od razloga je to što se automobili odnose bez naloga policije, što je nedopustivo i nezakonito. Automobili su tokom zime odnošeni i sa mesta koja nisu bila očišćena od snega. Da bezobrazluk bude veći to se radilo i ispred zdravstvenih ustanova, naročito ispred Dečjeg dispanzera. Ovakvo bahato ponašanje beogradskih gazdi preduzeća, navelo je da se radnici organizuju i oforme sindikat, ali su im već napisani raskidi ugovora o radu - komentariše član Gradskog odbora DSS-a Vladimir Lazarević.
Kuljani odneli poklone danskoj kraljici
Glavni poklon biće rođendanska čestitka duga 70 metara i široka metar, koju je oslikalo 1.800 osnovaca i dece u vrtićima u kulskoj opštini. Kraljici će biti uručen i CD sa rođendanskom odom koju je za Njeno veličanstvo komponovao predsednik Udruženja srpsko-danskog prijateljstva „Svetost" u Kuli Borivoj Anđelić. On ističe da je to jedina pesma koja je ikada posvećena danskoj kraljici. Oda, koja je premijerno izvedena na proslavi kraljičinog rođendana u Kuli, napisana je na danskom jeziku, kao i ostalih sedam pesama na CD-u, inspirisanih Danskom. Deo rođendanskog poklona biće i pisma koja su deca iz kulske opštine napisala nepoznatom danskom prijatelju.
Darove kraljici Margareti u Kopenhagen odnelo je troje dece iz Kule, sa učiteljicom i predstavnicima Udruženja „Svetost". Oni će sedam dana boraviti u Danskoj, kao gosti tamošnjeg Udruženja Srba „Đerdap".
Borivoj Anđelić, koji od 1998. godine živi u Danskoj, kaže da je ukazivanje časti kraljici Margareti prvi korak ka uspostavljanju dobrih vibracija između Srba i Danaca, a da bi zbližavanje trebalo da krene od najmlađih.
- Želja nam je da deca iz kulske opštine sto dana godišnje besplatno borave u Danskoj. Prva grupa od troje-četvoro dece trebalo bi da na pet-šest dana u Dansku krene ove jeseni. Ne sumnjam u humanost i gostoprimstvo Danaca, a u krajnjem slučaju pretvoriću svoj stan u Danskoj u apartman za prihvat dece. Očekujem da i opština Kula, AP Vojvodina i država Srbija pomognu da naša deca dožive Dansku kao zemlju iz Andersenovih bajki - kaže Anđelić.
Mađari odvukli goste iz Kanjiže
Sve više Subotičana koji su nekad išli u najveću vojvođansku banju Kanjižu, nakon ukidanja viza odlazi u Moroholom u Mađarskoj. U banju 14 kilomatara udaljenu od granice naši građani radije idu iako su cene više nego u Kanjiži. Presudna je više nego bogata ponuda u Moroholomu. Na jednom mestu nudi im se upotreba desetak bazena, zatvorenih, otvorenih, hidromasažnih, dečjih, sa toboganom, hodnikom talasa, kupka uživanja, sauna...
Vikendom Moroholom poseti stotine Subotičana, mahom mladih, ali na ovu atrakciju nisu ostali imuni ni penzioneri. Njihovo Udruženje svake sedmice organizuje ture za Moroholom, po ceni karte od 450 dinara. U Moroholomu su tako ozbiljno shvatili potrebe banjskog turizma da su i vlasnici privatnih kuća koji nude pansione naučili srpski jezik. Iz Moroholoma se svi vraćaju zadovoljni.
Mađari našli recept
- Odlazim često u Moroholom, jer se za malo novca osećam kao u najluksuznijem letovalištu. Sve je lepo uređeno, ponuda je vrhunska, a i ljudi su veoma ljubazni. Prija mi što se tamo govori i srpski tako da nema jezičke barijere, a ni osećaja da sam stranac. Izbor bazena u Moroholomu ne može da se poredi ni sa jednim kupalištem u Subotici, pa čak ni sa banjom Kanjižom - kaže Darja Bašić.
Kvalitetna usluga, čistoća, ljubaznost i veliki izbor bazena, kao i drugih sadržaja za kvalitetan odmor uglavnom su razlozi odlaska u ovo banjsko mesto u Mađarskoj.
- Često sam sa prijateljicama odlazila u Kanjižu, ali od kada nije potrebna viza, idemo u Moroholom gde je malo skuplje, ali mnogo sadržajnije. I do ove banje stignemo iz Subotice za manje od sata uz kratko zadržavanje na granici. Šteta je što na Paliću ili u Kanjiži nije izgrađen takav kompleks bazena gde ima mesta za mlade, stare, porodične ljude. Ne verujem da se nije moglo - kaže Nataša Pavlović.
U banji Kanjiži zbog svega toga nisu naročito zabrinuti. I dok se već nekoliko godina Moroholom intenzivno gradi, modernizuje, u banji Kanjiži muku muče da sačuvaju i ono što već tri decenije imaju.
- Naš najveći problem je krov koji prokišnjava od kada je banja otvorena. Tada je neko odlučio da objekat završi ravnim krovom od 2.500 kvadratnih metara. Iste godine tadašnji direktor je udavao kćer. Svatovi su bili ovde kod nas i mlada je pokisla kroz nov krov - kaže direktor Specijalne bolnice „Banja Kanjiža" prim. dr Ferenc Agošton.
U Kanjiži sve po starom
On smatra da je Moroholom nov i trenutno hit zbog velikog broja izgrađenih bazena.
- Međutim, naši ljudi odu nekoliko puta i zasite se sadržajima i zato ne treba da se upoređuju babe i žabe. Njima svaka čast, dobili su novac od države, od Evrope pa su izgradili, mi ni od koga nismo dobili ništa pa ne možemo ni da izgradimo kaže - Ferenc Agošton.
Po njegovom mišljenju najveći adut Kanjiže je stručni kadar.
- Imamo deset lekara fizijatara i oko 60 tehničara fizioterapeuta. U jednom krugu raspolažemo sa 500 ležajeva, a osim medicinske rehabilitacije bavimo se i prevencijom, velnesom, hotelijerstvom, ugostiteljstvom, sportom, rekreacijom - dodaje dr Agošton.
U poslednje tri godine, pokrajinski Fond za kapitalna ulaganja uložio je 153 miliona dinara u banju Kanjiža, sada Specijalnu bolnicu za rehabilitaciju. Obnovljene su sobe, kupatila, medicinska oprema, a na redu je rekonstrukcija krova za koji je još pre dve godine obezbeđeno oko 40 miliona dinara, takođe iz Fonda. U sklopu banje izgrađena su dva nova hotela, a u planu je još jedan novi hotel i akvapark. Ali gradnja novih bazena koja bi uz postojeća dva termalna, upotpunila ponudu i banju Kanjiža učinila atraktivnijom i za mlađe generacije, nije u planu.
Dobili asfalt, napravili slavlje
Za meštane Dojkinaca asfaltiranje puta je tako veliki događaj da su organizovali veliko veselje u kojem su učestvovali svi meštani.
- Ovaj put je za meštane najudaljenijeg staroplaninskog sela Koridor 10, jer ovim putem doskora jedva da je moglo da se prođe. To je bio jedan od uslova da se zadrži stanovništvo i da se zaustavi migracija ka gradu. Nećemo se zaustaviti ovde, već ćemo nastaviti sa asfaltiranjem puta oko Zavojskog jezera, čime će se spojiti sva sela na tom delu Stare planine - kaže Perić.
Stojmenka Stojanović kaže da za pretežno staračka domaćinstva Dojkinaca dobar put znači život.
- Imam četiri sina i šest unuka. Sada će moja deca i unuci moći češće da me posećuju. Ranije se do sela putovalo i do dva sata, a sada se stiže za sat vremena - kaže Stojanovićeva.
Mladi Amerikanci farbali žardinjere u Kraljevu
Inicijator njihovog dolaska je trener u ovom klubu, takođe Amerikanac, Džoš Hepner, koji sa porodicom u Kraljevu živi dve i po godine.
Na trgu ispred zgrade opštine Hana Kvins i Eva Čeros belom bojom osvežavaju žardinjeru.
- Praksa našeg koledža je da na završnoj godini idemo negde u inostranstvo na ekskurziju, a ta putovanja su uvek povezana i sa nekim vidom pomoći lokalnoj zajednici. Vrlo nam je lepo ovde, uživamo - kaže Hana.
Mlade Amerikanke kažu da im se dopada arhitektura Kraljeva, ali da najjači utisak ostavljaju ljudi.
- Kraljevčani su vrlo ljubazni i gostoljubivi. Kad im naši domaćini objasne ko smo i šta radimo, dobijamo pohvale, zovu nas na piće. Ovo je za nas vrlo bogato iskustvo sa ljudima drugačije kulture - kaže Hana.
Za mlade Amerikance gradska uprava organizovala je pasuljijadu, kuvanje pasulja i ručak na centralnom gradskom trgu.
S obzirom na to da im veći deo dana prolazi u organizovanim aktivnostima, nije bilo prilike za duže druženje sa kraljevačkim vršnjacima, ali je bilo vremena za zanimljiva zapažanja.
- Mladići su sportski građeni i zgodni. I devojke su lepe i doterane, primetili smo da su uvek našminkane i lepo obučene, vidi se da dosta polažu na svoj izgled - primećuje Hana.
Mladi Amerikanci će u Kraljevu biti šest dana, a planiran je obilazak manastira Studenica i Žiča.
Daruju placeve za vikendice
Meštani ivanjičkog sela Močioci u podnožju planine Mučanj nude besplatne placeve za izgradnju vikendica. To rade da bi oživeli rodni kraj i pospešili razvoj seoskog turizma. Uslov je da budući vlasnici vikendice izgrade od prirodnih materijala u etnostilu i da se koriste tokom čitave godine.
Besplatno zemljište koje meštani nude nalazi se u zaseoku Tomići, dva kilometra udaljenom od centra sela. Do njega se stiže lako, postoje put, struja i voda. Akciju je pokrenulo Udruženje domaćina Mučanj na čelu sa šumarskim inženjerom Dragićem Tomićem, koji je došao na ideju da deo zemlje koju je nasledio pokloni onima koji žele da u tom kraju sagrade vikendicu.
Žele da selo živi
- Pre dve godine od roditelja sam nasledio pet hektara zemlje. Pošto godinama ne živim u tom selu, a želja mi je da se taj kraj sačuva od zaborava i da selo oživi, rešio sam da besplatno ustupim zemljište onima koji žele da izgrade brvnare. Jedini uslovi je da taj objekat bude u etnostilu, od drveta brvana, ili u kombinaciji sa ciglom ili kamenom, a mora da bude pokriven kamenim krovom. Ovaj materijal se može naći u selu od starih kuća, a postoje i meštani koji mogu da izgrade objekat - objašnjava Tomić, koji godinama živi u Valjevu.
Oni koji odluče da u ovom zaseoku izgrade brvnaru, za stalnu promociju sela i razvoja turizma od svakog prenoćišta će odvajati po jedan evro. Uslov je i da objekti moraju stalno da se koriste, a kada to ne čine vlasnici, da služe za izdavanje sa minimalnim cenama.
- Sav prihod dobija vlasnik objekta, pa na ovakav način brzo može i da ga otplati. Recimo, nekoliko prijatelja može da sagradi objekat za lični odmor, ali i da lepo zaradi. Objekat se izdavanjem može otplatiti za dve-tri godine. Naš osnovni cilj je da što više ljudi dođe u selo. Budući investitori postaće vlasnici zemljišta na kome budu podigli brvnaru, a moći će da koriste i ostalo zemljište na kojem mogu da zasade voće, ali neće biti upisani i kao vlasnici okućnica, jer nam je cilj da vikendaši ne ograđuju svoje placeve - kaže Tomić.
Pored Dragića Tomića, u ovu akciju uključilo se još dvoje meštana sela, u zaseoku Tomići. Besplatno su ponudili najbolje parče zemlje, na pristupačnom terenu, gde ima struje i vode. Akcija je izazvala veliku pažnju građana, a najviše ljudi javilo se iz Beograda i Vojvodine.
Javljaju se zainteresovani
- Telefoni neprekidno zvone, ljudi se interesuju, a već smo za prvomajske praznike postigli načelan dogovor o dodeli šest besplatnih placeva. Zainteresovan je i jedan gospodin koji radi u Švajcarskoj, a koji je preko interneta saznao za našu akciju. Ukoliko sve bude teklo po planu, do 1. maja sledeće godine u našem zaseoku biće podignuto šest brvnara - kaže Tomić.
Potencijalne investitore je najviše privuklo to što se zaselak Tomići nalazi ispod planine Mučanj, čiji je najviši vrh Jerinin grad na 1.534 metra nadmorske visine. Na vrhu ove planine postoji izvor Savina voda, a za tu vodu narod veruje da je sveta i lekovita. Po narodnom predanju, Sveti Sava se veoma namučio dok je izašao na ovu planinu, pa otuda i naziv planine Mučanj, a lekovite vode Savina.
Meštani u zaseoku Tomići uglavnom se bave poljoprivredom i stočarstvom. U selu ima nekoliko mladih bračnih parova koje budući vlasnici brvnara mogu da angažuju za čuvanje i održavanje objekta, ali i pripremu zdrave hrane. U ovom delu sela postoji kuća koja je stara blizu jednog veka, a koja će uskoro dobiti novog vlasnika.
- Tu kuću je mom dedi prodao izvesni Ocokoljić, pa ju je otac nasledio, a onda ja. Kada sam postavio slike i ponudu na stranici „Fejsbuk", javio se praunuk prvog vlasnika i već smo se dogovori da mu ustupim taj objekat i poklonim plac, pa će ova stara srpska kuća biti renovirana i sačuvana - kaže Tomić.
Zmija u krevetu
Vatrogasci su u petak dobili poziv da dođu u gradsko naselje Senjak jer je zmija ušla u stan.
- Zvala nas je panično žena i rekla da joj je zmija ušla u stan. Stan se nalazi na prvom spratu zgrade. Morali smo skoro sve stvari da ispomeramo i iznesemo kako bismo je našli. Bila je obmotana oko makaza kreveta. Uspeli smo da je izvučemo. Zmija je bila duga nešto više od metar i reklo bi se da je u pitanju smuk - kaže jedan vatrogasac.
Druga zmija je izazvala manju paniku među građanima u samom centru grada. U nedelju veče, oko 21 sat u centru Užica, vatrogasci su uhvatili zmiju dugu oko 1,5 metara, dok je prostor obezbeđivala interventna jedinica užičke policije. I ova zmija verovatno pripada neotrovnim smukovima. Policiju i vatrogasce pozvao je Željko Moračanin.
- Pošao sam prema kolima i odjednom mi je nešto progmizalo ispod noge. Prvo sam pomislio da je neki kabl, ali kada sam video da se kreće, ustuknuo sam. Nisam mogao da verujem očima. Zmija usred grada! Odmah sam pozvao policiju i vatrogasce. Zmija je išla iz pravca prodavnice „Simpo" ka prodavnici „Daneks", gde se uspuzala uza zid i zavukla u prazan prostor između dva zida. Ubrzo su došli vatrogasci i sklonili zmiju - ispričao je Moračanin.
Obe zmije su juče bile u vatrogasnom domu.
A u naselju Stari grad žena je pre tri dana pronašla sklupčanu zmiju u špajzu, ali nije zvala vatrogasce.
- Zmija je bila mala, ali nikako nam nije jasno kako je uspela da uđe čak u kuću. Na prozoru špajza se nalazi mreža, a da bi ušla kroz ulazna vrata bilo je potrebno da prođe kroz hodnik i dnevni boravak. Ne znamo koja je zmija bila u pitanju, ali svaka izaziva jezu i strah. Žena je pozvala jednog komšiju koji je ubio zmiju - pričaju meštani Starog grada.
Građani se žale da su primetili veliki broj zmija na gradskoj plaži i da su uglavnom u pitanju neotrovne vodenjarke i smukovi.
Na „Mundijadi” paprikaše od belih bubrega kuvalo 90 ekipa
Tokom dvodnevne manifestacije, koja se održava pod nazivom „Mundijada", četvrtu godinu zaredom, u paprikašu je skuvano oko 200 kilograma junećih testisa, a pojedeno je na desetine prasića i jaganjaca, stotine pilića i nebrojani kilogrami roštilja, slanine, kobasica...
Branislav Krkljuš, glavni kuvar „Mundijade", kaže da je najvažnije da se kuva što duže.
- Ovaj paprikaš smo kuvali četiri sata, ali tu važi princip - što duže, to bolje. Tu nema velike tajne. Najpre staviš luk da se dinsta, a potom meso kojem treba najduže da se raskuva. U ovom slučaju je to junetina, pa svinjetina, i na kraju beli bubrezi. Ali ako hoćeš da dobiješ gustinu, onda bubrege staviš na početku, zajedno s lukom - kaže Krkljuš.
Propozicije su za sve učesnike bile iste. Svako je dobio dva kilograma belih bubrega i po kilogram i po junećeg i svinjskog mesa.
Ovogodišnji pobednik je ekipa „Demer" iz Šajkaša, sa glavnim kuvarom Đorđem Pervanovićem.
Đorđe Obradović, predsednik žirija, kaže da paprikaš ne sme da se oseti na začine.
- Paprikaš mora da se oseti od čega je, bez obzira na to o kojoj vrsti mesa je reč. Ako se pretežno osete ruzmarin, origano ili pečurke, a ne zna se od čega je, onda to nije dobar paprikaš. Ali, ovde je tridesetak odsto odličnih kuvara i nije bilo lako doneti odluku o pobedniku - ističe Obradović.
„Mundijada" je održana u organizaciji lokalnog Udruženja ljubitelja vojvođanske tradicije, a prema njihovim procenama, ove godine je u Šajkašu bilo oko 5.000 posetilaca.
Užički motoristi krenuli na Nordkap
U prisustvu više stotina Užičana i bajkera iz cele Srbije sveštenstvo užičke crkve blagoslovilo je bračni par Dragoslava (49) i Vesnu (45) Simić, Stanka Radulovića (44), Slavoljuba Đorđevića (27), sve četvoro iz Užica, i Gordana Tasića (40) iz Višegrada, osveštalo motore i poželelo im srećan put. Cilj ovog nesvakidašnjeg putovanja je da se na Nordkapu postavi zastave Užica i Srbije. Pored toga, ovo putovanje ima i humanitarni karakter, da se ušteđeni novac koji su dobili od sponzora podeli najugroženijim užičkim porodicama.
Među okupljenim bajkerima, koji su poželeli srećan put, bili su rok muzičar Đorđe David i bivši sveštenik iz Crne Reke Branislav Peranović. Putovanje će, prema rečima putnika, trajati 20 dana i u odlasku i po povratku trebalo bi da pređu oko 12.000 kilometara. Proći će kroz 14 zemalja, a svaki motor („honda", dve „jamahe", „BMW" i „suzuki") u proseku će potrošiti oko 700 litara goriva.
Žeželjev most gotov 2012.
Tender za gradnju novog drumsko-železničkog mosta u Novom Sadu, poznatog pod imenom Žeželjev most, biće raspisan do kraja juna. Izgradnja bi trebalo da počne do kraja ove, a da se završi do 2012. godine. Radovi će koštati 60 miliona evra.
Šef delegacije Evropske komisije u Srbiji Vensan Dežer potvrdio je da će novi most preko Dunava biti gotov za dve godine.
- U pitanju su nedelje do raspisivanja tendera. Pre leta želimo da obavimo taj deo posla. Svi dokumenti su spremni, još je preostalo da napravimo neke izmene u vezi sa građevinskim dozvolama. Nakon što objavimo tender, moramo da ostavimo dovoljno vremena za prijave i ponude, koje će pregledati komisija, i nadamo se da ćemo do kraja godine započeti radove. Naravno, zima je uvek nezgodno vreme za započinjanje građevinskih radova i treba biti oprezan sa ovakvim najavama, ali verujem da će se to dogoditi veoma brzo. Novi most će povezivati Vojvodinu i Srbiju sa Evropskom unijom, a biće deo najvažnijeg panevropskog koridora - rekao je Dežer.
Najveći deo novca potrebnih za gradnju mosta na mestu prelaza srušenog u NATO bombardovanju aprila 1999. godine, 30 miliona evra, obezbeđen je iz fondova Evropske unije. Pokrajina će izdvojiti 20, a grad Novi Sad 10 miliona evra.
Vlada Srbije je prošlog meseca donela odluku o tome da ovaj most preko Dunava bude državna svojina i ovlastila Javno preduzeće „Železnice Srbije" da preuzme prava i obaveze investitora. U tom javnom preduzeću kažu da je prikupljanje dokumentacije pri kraju i da će tender biti objavljen do 21. juna.
Dušanka D. Sremački, pokrajinski sekretar za arhitekturu, kaže da je sada sve u nadležnosti „Železnica Srbije".
- Pokrajina je nadležna za izdavanje dozvola, i mi smo taj deo posla uradili. Time su se stekli uslovi da novi most bude proglašen za državnu svojinu - kaže Dušanka D. Sremački.
Predsednik Vlade Vojvodine Bojan Pajtić rekao je da se pre početka gradnje mora obezbediti novac za radove na prilazu mostu, kao i za demontažu privremenog drumsko-železničkog mosta.
- Još je ostalo da se dogovorimo kako će se finansirati prilazni putevi, kako bi ovaj most imao infrastrukturni, privredni i ekonomski značaj - istakao je predsednik Pajtić.
Nekadašnji Žeželjev most bio je građen od 1957. do 1961. godine i u to vreme je po mnogo čemu bio rekorder. Bio je to drumsko-železnički most dužine 446 metara, širine 21,50 metara, u svoje vreme drugi po veličini u svetu, a prvi u Evropi ove vrste.
O kvalitetu projekta i gradnje svedoči i podatak da je NATO avijacija uspela da ga sruši tek nakon 12 dana uzastopnog bombardovanja, 23. aprila 1999. Na tom mestu je 2000. godine izgrađen privremeni drumsko-železnički most, koji i danas postoji.
Nakon što bude izgrađen, novi most će postati deo glavnog evropskog železničkog koridora, pošto Turska završi izgradnju podzemnog tunela na Bosforu.