Da ne zaboravimo
Ukratko, Stjepan Mesić danas oblači jagnjeću kožu, hoće iz politike da ode kao veliki demokrata, svetski čovek. Čist privid, jer on je opsednut srpskim pitanjem. Opet priča da je Beograd neiskren prema BiH, da je Republika Srpska fašisoidna zločinačka tvorevina, od predsednika Nemačke traži da premijera RS Milorada Dodika izbaci iz politike, i najzad taj umišljeni organizam se nudi za mirovnog posrednika između Jevreja i Palestinaca.
Mesić uskoro odlazi iz politike. U žargonu beogradskog asfalta dokoni ovdašnji mislioci bi rekli da je „iz njihovih redova otišao čovek o kojem nema šta da se kaže". Nisu u pravu, jer on je dobrano zadužio novu hrvatsku državu.
Najpre, sa Franjom Tuđmanom uoči i tokom rata dosledno je gradio novu Hrvatsku na HDH temeljima i tako rešio srpsko pitanje. U to vreme, ne jednom je rekao da Srbi iz Hrvatske mogu da idu i da ponesu zemlju koju su doneli na opancima. Pre i tokom rata na skupovima je pevao ustaške pesme, što je objašnjavao „nužnom propagandom".
Da li je iz istih razloga nedavno, prilikom posete Beču, tražio da se iz hotela u kom je odseo, kao i iz obližnjih hotela, isele sve Srbi, čak i oni koji rade kao hotelsko osoblje. Uz njegov blagoslov u Hrvatskoj javno deluje Hrvatski oslobodilački pokret, koji brani svoje ustaške korene, slavi zločince sve sa Antom Pavelićem. U svom programu HOP se zalaže za uspostavljanje hrvatske države na „njenom povjesnom teritoriju između Mure, Drave, Dunava, Drine i Jadranskog mora".
Predsednik Mesić ih nije zabranio, ali je izjavio da mu je žao što je uhapsio generala Gotovinu. Sve su to Mesićeve državničke zasluge. U te zasluge svakako valja ubrojati što kao šef hrvatske države nije učinio skoro ništa da se vrate izbegli Srbi, niti da im se vrati njihova imovina. Zapravo, učinio je sve da se ne vrate. U Hrvatskoj veruju da je upravo Stjepan Mesić aminovao ideju o tajnim poternicama protiv Srba iz Hrvatske, na kojima se mogu naći svi Srbi koji su u ratu pogledali u pušku... Sasvim dovoljno da ne zaboravimo Stipu Mesića.