Posts Tagged ‘Vesti Dana’
Ubila je ledenica od pet kilograma
Kako smo nezvanično saznali, nesrećna Beograđanka krenula je do banke da podigne platu, a zatim na pijacu u blizini svog doma na Banjici. Samo nekoliko koraka od ulaza zgrade u Paunovoj sa poslednjeg sprata palo je šest ledenica, a jedna od njih joj je zadala fatalan udarac u glavu. Od jačina udarca komada leda teškog pet kilograma nesrećna žena pala je kao pokošena. Led joj je smrskao lobanju i nije imala nikakvih šansi da preživi. Lekari Hitne pomoći ubrzo su stigli na mesto događaja, ali su mogli jedino da konstatuju smrt.
Dovoljna i grudva
- Moja ćerka je krenula do banke da podigne novac, a zatim da kupi neke namirnice i da odnese kaput na hemijsko čišćenje. Čim je izašla, čula sam da je nešto lupilo. Ni na kraj pameti mi nije bilo šta se dogodilo. Ona mi je ćerka jedinica, nije mi ni unuke ostavila. Bila je profesorka muzičkog, deca su je volela... Kakva je ovo tragedija, pa mi živimo baš u ovom ulazu, zar ovako da mi ode - rekla nam je kroz suze Olivera Ojkić, majka nesrećne žene.
Ubrzo nakon ove tragedije na lice mesta stigle su i vatrogasne ekipe, jer su ledenice nastavljale da padaju sa krova zgrade visoke oko 30 metara. Vatrogasci su se popeli do krova i skinuli opasan led. Kako smo saznali iz istrage, sa te visine opasne su i grudve, a kamoli led težak više kilograma, koji je pritom veoma oštar.
- Žena nije imala šanse da preživi. Od siline udarca njoj je glava smrskana. Sa visine od 30 metara pala joj je najmanje jedna ledenica teška pet kilograma. Vrlo je verovatno da bi epilog bio tragičan i da je na nju sa te visine pala i zaleđena grudva. Snaga takvog udarca je kao da ju je lupio težak malj iz sve snage - objasnio nam je jedan od inspektora koji su izašli na uviđaj.
Iz Sekretarijata za inspekcijske poslove grada Beograda podsećaju na obavezu vlasnika i stanara da zimi zbog bezbednosti uklanjaju ledenice sa krovova i isturenih delova zgrada.
- U slučaju da stanari zgrade ne mogu da uklone ledenice, dužni su da blagovremeno postave oznake upozorenja na opasnost od obrušavanja ledenica, kao i odgovarajuće ograde kako bi prolaznici obilazili opasne delove - ističe pomoćnik sekretara za inspekcijske poslove Nebojša Tomić.
Ledeni talas zbog koga je pre nekoliko dana u Srbiji uvedeno vanredno stanje odneo je juče još jednu žrtvu. U selu Svilojevo u trošnoj kući u kojoj je živeo pronađen je mrtav Ferenc Baršonji (53). Njegovo beživotno telo juče je pronašao poznanik, koji je došao da ga obiđe i donese mu hleb. Slika koju je zatekao bila je jeziva. Psi lutalice su raskomadali leš i odgrizli deo pokojnikove noge. Kad je ugledao stravičan prizor, poznanik je odmah obavestio Mesnu zajednicu, koja je pozvala policiju.
- Ferenc je živeo sam, nije bio ni u kakvom kontaktu sa rodbinom. Živeo je prilično neuredno u trošnoj kući, rasprodao je svu zemlju, nije bio zaposlen - navode njegove komšije iz sela.
Vrh ledenog talasa
Istovremeno, za Radosavom Perovićem (78) iz sela Vrapce u opštini Medveđa traga se od 25. februara. Inače, u celoj Srbiji je u smetovima i dalje zarobljeno oko 70.000 ljudi, dok u spasavanju i evakuaciji učestvuje 1.500 vatrogasaca i isto toliko komunalaca i zdravstvenih radnika.
- Hrana i lekovi se stanovništvu ugroženom snežnim padavinama dopremaju po pozivu. Na raščišćavanju snega biće angažovano još blizu 100 mašina koje su u vlasništvu preduzeća za puteve, javnih komunalnih preduzeća, privatnom, kao i u vlasništvu vojske. Očekujem da će danas sva mehanizacija biti na terenu, a efekti vidljivi u naredna tri dana - kaže načelnik Sektora MUP-a Srbije za vanredne situacije Predrag Marić.
Sudeći po najavama meteorologa, treba se pripremiti za još suroviju zimu, jer u naredna tri dana sledi vrh ledenog talasa i najniže temperature ove zime. Veoma hladno biće i narednih nedelju dana, kada će jutarnji mraz donositi temperature od minus 20 do minus 15, lokalno čak oko minus 25. Najviša dnevna kretaće se od minus 10 do minus dva stepena. U većem delu zemlje danas će napadati još 15 do 25 centimetara novog snega, a u višim predelima do 40 centimetara. U planinskim predelima duva jak vetar i stvara vejavicu.
- U petak i za dane vikenda očekuju se nove padavine i dalje povećanje visine snežnog pokrivača. Duvaće jak jugoistočni vetar. Početkom naredne sedmice biće uglavnom suvo i veoma hladno - navode u Hidrometeorološkom zavodu Srbije.
Taksista po snegu i ledu dovezao porodilju do GAK-a
Pukao vodenjak u taksiju
Od momenta kada je žena ušla u taksi bilo je jasno da se radi o minutima do porođaja. Jeleni je pukao vodenjak i faktički je počela da se porođaja još dok je bila u taksiju. Put do porodilišta u KBC „Dragiša Mišović" po sibirskom snegu i ledu na beogradskim ulicama trajao je kao večnost.
- Koleginica mi je naglasila da je reč o trudnici, kao i da je porođaj počeo, ali tek kada je žena izašla iz zgrade video sam da ona teško hoda. Jedva je ušla u automobil. Dao sam gas i vozio maksimalnom brzinom. Upalio sam sva četiri migavca, obilazio vozila, trubio i ablendovao kako bih ostalima dao znak da je urgentno. Svi su me puštali i stigli smo za osam minuta, iako do bolnice ima oko 10 kilometara. Uplašio sam se za ženu i bebu, pošto je situacija zaista bila dramatična - priča Lazić.
Nenad je, srećom, bio dovoljno pribran.
- Sreća da sam se na pola puta setio da njenom ocu kažem da pozove bolnicu i da javi da se spreme za prijem. Pošto nismo imali broj, zvali smo Hitnu pomoć. Tada je već alarmiran i RTS i počela je da stiže podrška sa svih strana - objašnjava Lazić.
Jelenu smo obišli juče u porodilištu i ona nam je prenela još sveže utiske tek okončane drame.
- Sve se izdešavalo brzo. Sve zajedno, i vožnja taksijem i porođaj, trajalo je pola sata. Ali dugih pola sata - počinje priču za Press Jelena, koje je rodila devojčicu tešku 3,7 kilograma i dugačku 53 centimetra. Ona je u poslednjem momentu jedva ušla u zgradu Kliničko-bolničkog centra „Dr Dragiša Mišović" i porodila se.
- Porođaj je počeo u kolima. Mislila sam da neću izdržati. Veliku zahvalnost dugujem taksisti. Još ga nisam videla, ali volela bih jer se on baš potrudio. Vozio je bukvalno 300 na sat kako bismo stigli do porodilišta - kaže ova novopečena mama.
Sačekao ispred bolnice
Pre nego što je pozvao taksi, Jelenin otac je zvao Hitnu pomoć, koja je odbila da dođe.
- Moj tata se uplašio da nećemo stići i da će porođaj početi na putu, pa je pozvao Hitnu pomoć. Mislio je da je bolje da budem u sanitetu, međutim, u Hitnoj nam je rečeno da to nije njihova nadležnost pa smo pozvali taksi. Moji suprug i otac su se skamenili. I zamalo da se porodim u taksiju. Jedva, ni sama ne znam kako, uspela sam da stignem do lifta bolnice i po ulasku u nju se porodila za dva do tri minuta - kaže Jelena, koja već ima petogodišnjeg sina Nikolu.
Hrabri taksista je, po Jeleninim rečima, još pola sata ostao ispred zgrade KBC-a pošto ju je dovezao. Imao je, kaže, nekoliko hitnih slučajeva, ali mu se ovako nešto nikada nije dogodilo. Skromno dodaje da je samo radio svoj posao.
- Ima dosta ljudi koji drugima pomažu na svom poslu. Ne mislim da je ovo što sam ja uradio tako pompezno da zaslužuje ovoliku pažnju. Drago mi je što sam uspeo da spasem živote majke i bebe, jer mi je posle prolazilo kroz glavu šta je sve moglo da se desi da nismo stigli na vreme, jer je beba već u automobilu počela da izlazi - priča Nenad.
Načelnik intenzivne nege u GAK KBC „Dr Dragiša Mišović" Zoran Lončar rekao je da su juče do 17 časova, pored Sofije, u ovom porodilištu rođene još dve devojčice i jedan dečak.
Nole srpski „Mercedes”
Sagovornici Pressa naglašavaju da je najbolji svetski teniser, koji je prekjuče osvojio prestižnu sportsku nagradu Laureus, pravi mamac za potencijalne strane investitore. Oni podsećaju da je Novak Đoković postao najpoznatije lice Srbije, i da bi, pored velikog značaja domaćem sportu, Srbiji mogao da donese i ekonomski boljitak.
Nova radna mesta
Direktor agencije za odnose sa javnošću „Pragma" Cvijetin Milivojević kaže da ime Novaka Đokovića u poslovnom svetu mnogo vredi i da ga ne čudi što najjače svetske kompanije žele da im baš on bude zaštitno lice.
- To je dobro za Novaka, ali i za Srbiju. Ne treba zaboraviti da je Nole posle osvajanja Vimbldona u Srbiju doveo vlasnika „Serđa Takinija", kog je primio i predsednik republike. On je veliki svetski brend, ne bi me iznenadilo da bude magnet i za druge svetske kompanije, uključujući i „Mercedes" - ističe Milivojević.
On naglašava da postoje realne šanse da baš nemački gigant odluči da dođe u Srbiju.
- Ako znamo da je predsednik Tadić nedavno rekao da se čitava priča sa automobilskom industrijom ne završava sa „Fijatom", već da postoji mogućnost dovođenja još dva potencijalna kupca u Srbiju, onda je moguće da Novak bude zaslužan za početak priče o „Mercedesu" u Srbiji - kaže Milivojević.
On dodaje da je ulaganje u Novaka investicija koja se najviše isplati, jer će zbog njega u Srbiju doći novi i jaki investitori.
Direktor Instituta za tržišna istraživanja Miloje Kanjevac uveren je da bi Srbija, zahvaljujući „Fijatu" i „Mercedesu", postala velesila u automobilskoj industriji u Evropi.
- Investicija nemačkog giganta u Srbiju bila bi za nas sedmica na lotou. To bi povećalo zaposlenost naših ljudi i kao nikada ojačalo srpsku privredu - kaže Kanjevac.
Novak će biti biznismen
Profesor Ekonomskog fakulteta Dragan Đuričin smatra da Novakovo ime mnogo vredi u poslovnom svetu.
- „Mercedes" zna koliko on vredi i zato ulaže u njega. To je pozitivna stvar i ima dosta značaja jer može da bude inicijalna kapisla za neka ulaganja i u Srbiju. Uveren sam da bi od toga dobit imala i zemlja, ali i njegova porodica koja dobro ekonomski razmišlja - ističe Đuričin.
Vlasnik „ITM grupe" Toplica Spasojević kaže da svaki investitor koji razmišlja o Srbiji kao destinaciji za ulaganje više neće imati iskrivljeno mišljenje o nama.
- Kada investitori budu odlučivali da li da grade fabriku u Rumuniji ili kod nas, sigurno će više pažnje posvetiti srpskom tržištu jer znaju da je prvi reket sveta iz Srbije - naglašava Spasojević, i otkriva da u Novaku vidi budućeg biznismena.
- Verujem da će tek kada Novak završi igračku karijeru krenuti stopama biznisa i da će njegovi pravi rezultati za srpsku ekonomiju tada doći do izražaja u velikoj meri - zaključuje Spasojević.
Ipak, profesor na Filozofskom fakultetu Miodrag Zec ističe da investitori dolaze u zemlje gde mogu da zarade i da tu odlučuje razum, a ne prijateljstvo.
- Za investitore je suština da zemlja u koju ulažu ima dobar poslovni ambijent, uslove i regulativu. Novak Đoković kao predstavnik naše zemlje može da pomogne imidžu Srbije, ali ne može da bude odlučujući faktor za investitore - rekao je Zec.
„Fijat” otvara još 1.000 radnih mesta u fabrici
- U halu samo ove fabrike uloženo je 60 miliona evra. U njoj će na 180 robota raditi 300 ljudi. Ovde će se proizvoditi 60 pozicija za novi model - kaže Dragutinović.
Potpredsednica Vlade rekla je da će i autoput do izlaza na Koridor 10 biti završen do kraja godine. Aleksandar Ljubić, sekretar Ministarstva ekonomije, naveo je da sedam komponentaša u Kragujevcu radi velike delove i da su nezamenljivi.
- Jedna grupa domaćih kompanija već se uključila u posao sa „Fijatom". U Srbiji postoji još 120 kompanija iz sfere automobilske industrije koje mogu biti dobavljači drugog i trećeg reda - istakao je Ljubić.
Gradonačelnik Kragujevca Veroljub Stevanović najavio je da će putevi i mostovi, bitni za dobavljače, biti završeni do 15. marta. A dok mašine za stotine hiljada kvadratnih metara hala u Kragujevcu ubrzano stižu, italijanski menadžeri ukazali su gostoprimstvo malim nezvanim gostima, psima lutalicama. Četvoronošci su juče dočekali goste iz vrha države i grada lavežom i njuškanjem, a onda i umiljavanjem.
Budžet bušan na sve strane
Kako Press saznaje iz izvora koji učestvuju u pregovorima, zbog novonastalih problema Vlada razmatra i povećanje PDV-a.
- Premijer Mirko Cvetković je ovu meru najavio tek posle izbora, ali MMF traži momentalno stezanje kaiša - navodi naš izvor, i dodaje da je to mera koja će izazvati manje negativnih efekata nego kresanje plata i penzija.
- Plate i penzije u javnom sektoru neće se dirati, ali se mora naći način da se prihodna strana budžeta poveća - kaže naš sagovornik.
MMF brine i to što će privreda stagnirati, pa traži od Vlade da jasno definiše način za popunu državne kase.
- Takođe, već od narednog meseca iz budžeta će se izdvojiti sredstva za pokrivanje gubitaka smederevske železare, što dodatno otežava pregovaračku poziciju Srbije - kaže izvor Pressa.
U tehničkim razgovorima sa MMF-om, predstavnici Vlade Srbije pokušali su da objasne i značaj izdvojenih sredstava za dokapitalizaciju Komercijalne banke, ali i celokupnu sanaciju bankarskog sistema. Kako saznajemo, neki napredak je ipak postignut jer je MMF juče uvažio situaciju u evrozoni koja se odražava i na Srbiju, i spreman je da za ove potrebe dozvoli izdvajanje 50 miliona evra iz budžeta. Međutim, tako se minimalno smanjuje budžetska rupa sa 800 na 750 miliona evra.
Sagovornik Pressa kaže da MMF predlaže da deo ove sume Vlada nadoknadi tako što će skresati investicije.
Evro se popeo na 107,35 dinara
Ekonomista Goran Nikolić navodi da ni same banke ne veruju da je jak dinar održiv.
- Nema novih priliva u zemlji, ekonomska kriza je u jeku, a imamo i veliki deficit budžeta. Takva situacija se odražava i na nestabilan kurs - kaže Nikolić i dodaje da ga ne čudi što prodaja državnih zapisa nije zaustavila pad vrednosti dinara.
Profesor Ljubomir Madžar kaže da će dinar i dalje slabiti.
- Ne vidim da bi dinar uskoro mogao da počne da jača. NBS nema sredstava za veću intervenciju, a i sama država ima dosta velike devizne obaveze koje pristižu za servisiranje - kaže Madžar.
Od vojnog do sumnjivog lica
Optužbe sročene u „Dosijeu Diković Ljubiše" šarenolike su i obuhvataju vreme njegovog službovanja od 1994. do 1999, od komandovanja graničnim bataljonom u Bajinoj Bašti do komande nad 37. motorizovanom brigadom u ratu na Kosovu 1999. Svega tu ima pobrojanog, od teških optužbi da su njegovi potčinjeni činili ratne zločine, da nije vodio računa ni o životima svojih oficira, do toga da je učestvovao u pljačkanju. Zločin ne zastareva i u tom smislu pitanja - zašto dosije sada posle 12 godina, nisu sasvim umesna.
Ali, argumenti Ministarstva odbrane i Tužilaštva za ratne zločine, koji su te navode odbacili kao lažne, deluju ubedljivo. Prosto, čovek nije bio u loše vreme na lošem mestu. U državi u kojoj iza haških rešetaka sedi kompletan državni i vojni vrh očekivano je da svaka provera vojničke prošlosti pre ovakvog postavljenja ide do najsitnijih detalja i da je Diković dostojan funkcije. Opšte je mesto da u svakom ratu ima zločina i da Vojska Srbije pripadnicima OVK tokom 1999. nije delila bombone, baš kao ni oni njoj. Diković je sam podneo 15 krivičnih prijava protiv marodera i onih koji su činili zločine. Uostalom, kako stvari stoje, Nataša Kandić će na sudu dokazivati istinitost svog dosijea, pa će biti prilike da se o ovom slučaju još ponešto čuje i pročita.
Ali, teško je oteti se utisku da je namera diskreditovanja načelnika Generalštaba ipak istovremeno i udarac na vojsku kao instituciju i pokušaj da se bilo kakvo učešće u ratu žigoše kao prepreka za napredovanje i kao apriori otežavajuća okolnost pri izboru na glavnokomandujuća mesta. Oficiri sa borbenim iskustvom u svakoj armiji sveta tretiraju se kao malo vode na dlanu. Tako je od američke do hrvatske vojske. Svugde se borbeni kontakt sa neprijateljem, držanje pod vatrom, rasuđivanje i adekvatno komandovanje posebno cene. U malo čemu naša siromašna armija može uz rame sa najboljim i najopremljenijim koliko je to kadra u neprocenjivom borbenom iskustvu. Ratni dnevnik bilo koje naše jedinice angažovane na Kosovu tokom '98. i '99. u tom je smislu verodostojniji i kvalitetniji ratni udžbenik od desetina mirnodopskih priručnika.
Kad je već neko dozvolio da Zoltan Dani, čovek koji je komandovao obaranjem „nevidljivog", danas u pekari krivi kifle i razvija kore , ne bi valjalo da u armiji svako ko je omirisao barut bude pod lupom sumnjičenja, da od vojnog odmah bude unapređen u sumnjivo lice. Za deset godina načelnik Generalštaba biće možda potporučnik iz kosovskog rata, hoćemo li i tada biti počašćeni nekim novim dosijeom?
PoŠto su optuŽbe Fonda za humanitarno pravo odbacili i ministar vojske i sam Diković, pošto generala nema ni u radnim sveskama Vukčevića i Vekarića, pošto se za njegovo zdravlje nije interesovao ni Haški tribunal, sad Jelena Milić, direktorka Centra za evroatlantske studije, izražava zabrinutost što dosije Diković nije predmet adekvatnog interesovanja zapadne međunarodne zajednice, „ali ni većine organizacija civilnog društva u Srbiji".
Još kaže: „Bilo bi dobro da predstavnici zapadne međunarodne zajednice, koji od države Srbije formalno očekuju aktivan angažman u procesima uspostavljanja tranzicione pravde i poboljšanja regionalne saradnje, obrate adekvatnu pažnju na ovaj slučaj i o njemu iznesu jasan stav."
Bez obzira na mučninu koju osećam kad god čujem prizivanje bilo kakve „strane intervencije", verujem da bi stav zapadne međunarodne zajednice, tačnije NATO-a, o oficiru Ljubiši Dikoviću bio povoljniji nego što ga gaje u pojedinim nevladinim organizacijama. Siguran sam da u njihovim dosijeima „Diković" za našeg generala ima više poštovanja nego ovde, gde ga neki tretiraju kao konjokradicu.
Nego mi se čini da je u pitanju nešto drugo. Ako već prvi čovek srpske vojske nije zločinac i lopuža, može li bar da bude hvatač leptirova, ili makar da čučne kad piški? Takav bi general valjda bio po meri operativne komande NVO u Srbiji.
ESEJ – Marko Prelević
Novu godinu 2009. dočekala je s novim dečkom. S njim je i dalje. Verili su se prošlog leta. Njena omiljena hrana su prženice. Njen omiljeni parfem je „Max Mara gold touch". Serija koju ne propušta je „The Office", američka verzija, kojoj je Riki Džervejz samo producent, a ne i pisac. Navija za Partizan, ali samo u košarci. Najbolji provod u životu bio je koncert Madone u Beogradu. Kada izlazi u grad - a izlazi baš često - nosi vrtoglave štikle i haljine sa otvorenim leđima. Grudi su joj jaka trojka. Ponekad, priznaću vam i to, uopšte ne nosi brushalter. Njen broj telefona je 064/24-27...
To je, takođe, devojka koju nikada u životu nisam video.
Sve ove detalje - i neke mnogo soČnije, što baš i nisu za objavljivanje - saznao sam na njenom Fejsbuku, blagodareći onoj novoj stvarčici koja se zove Timeline, a koja je još samo koju sedmicu opciona, dok će ubuduće postati obavezna. Timeline reorganizuje „digitalni život" svih korisnika obrnuto hronološki, tako da vam je svačija istorija dostupna na svega nekoliko klikova. Naravno, ako ne podesite privatnost - što nije uvek tako jednostavno - tako da tipovi poput mene ne mogu da vam špijuniraju profil. (Devojka iz prva dva pasusa, džaba joj diploma, to još ne ume da uradi.)
Svaki od ovih detalja, svaku fotografiju, svaku informaciju o sebi, dajemo Fejsbuku potpuno dragovoljno. I ne samo njemu: hajde da se ne lažemo, svi s vremena na vreme „guglamo" svoje ime da vidimo šta će se zapatiti. Recimo, tip koji se zove isto kao ja ima peto mesto na Guglu kada ukucate „marko prelevic", a na jednom opskurnom sajtu za njega piše „nemoj da se slucajno zeznete drage devojke pa da legnete u krevet s njim". (Kunem se da to nisam ja, mada nikako ne isključujem mogućnost da o meni negde u dubinama sajber-prostranstva pišu još gore stvari.) Povezani smo na Tviteru, na LinkedInu, na Last.fmu, kuckamo neprestano poruke iz telefona koje je vrlo lako prisluškivati. Ko zna gde je sve ukucam svoj matični broj. Ko zna odakle nas sve posmatraju kamere i koliko ih ima. Ne bih se zakleo ni da ona svetlucajuća zvezda nije čuveni „avaks"...
Zbog svega ovoga potpuno stupidno zvuči paranoja koja je ovih dana obuzela Beograđane oko toga da famozni, pomalo komplikovani - ili naporni, makar - sistem po imenu Busplus može da vas - gasp! - špijunira. Da će neko da prati vaše - da, baš vaše - kretanje, i da će zloupotrebiti te podatke na najmonstruoznije moguće načine. Svaki bankar - pa i ova cica sa Fejsbuka - može da sazna sve o vama na jedan klik. Svaki policajac može da vas proveri, a da to i ne znate. (Just because I'm paranoid doesn't mean they're not out to get me.) A onda je, odjednom, glavni problem što će neki tip iz dispečerskog centra znati kojim se prevozom vozite?
Evo, uŠtedeĆu tim vrednim ljudima trud i vreme: uglavnom idem „sedmicom", sa Bulevara, mada sam sada zbog snega nateran da se vratim starim, dobrim narandžastim trolejbusima. A čak i ako budem išao u švaleraciju, neću hvatati taksi. Za inat.
U romanu „1984" Vinston Smit pokušava da se seti kada je prvi put čuo za Velikog Brata. Ne ide mu, pogotovo jer ga Partija ubeđuje da je Burazer tu još od revolucije. No, velika razlika između Vinstona i svih nas je što se on, jadni čovek, oseća nelagodno što ga Veliki Brat posmatra, dok smo svi mi dali svoj pristanak i prestali o tome da razmišljamo - sve klikćući na „I Agree" i ostavljajući svoj potpis na mnogo ozbiljni(ji)m dokumentima.
Kada Vinstona uhapse, njegov ispitivač O'Brajen kaže mu da će Veliki Brat postojati dok god postoji Partija. Onda ga Vinston pita da li Veliki Brat postoji na isti način na koji i Vinston postoji. A O'Brajen mu odgovori: „Ti ne postojiš."
Ko zna, možda ga ima na Fejsbuku.
Je li to Žarko zaslužio
Žarko je glumio. Žarko je usmrtio dvojicu. Žarko je čekao. Žarko se
branio. Žarko je Alija Osmanović i Sveti Sava. Žarko je napisao knjigu.
Ima,
tako, nekih ljudi koje Srbi toliko zavole - obično u nevreme - da im
prezimena uopšte više ne trebaju. Jedan je onaj Zoran. Reci u nekoj
kafani „Kao što je govorio Zoran...", i niko te neće pitati na kog
Zorana misliš. Drugi je ovaj Žarko. Reci u istoj kafani „Kad je ono
Žarko...", i svi će znati na kog Žarka misliš.
Prvog su Srbi bezgranično zavoleli tek kada je ubijen. Drugog - kada je ubio.
Žarko je pomilovan. Žarko je tugovao. Žarko je nestao. Žarko se vratio. Žarko je Šmajser i Šmeker. Žarko je napisao knjigu.
- Ima nekih ljudi koje Srbi toliko zavole da im prezimena uopšte više ne trebaju. Jedan je onaj Zoran. Drugi je ovaj Žarko. Prvog su Srbi bezgranično zavoleli tek kada je ubijen. Drugog - kada je ubio.
- Zamislite, na primer, da Ričard Gir ode pripit u Harlem, negde posle ponoći, i počne da provocira lokalne crnce u nekoj zabačenoj ulici, takođe pripite?!
Duško Kovačević, kolumnista "Vijesti"
- "Nikada njemu nije pretila krvna osveta. Uostalom, znaju to Crnogorci, krvna osveta nije ubistvo onoga ko ti je zlo učinio već nekoga njemu miloga. A Žarkov brat i njegova familija žive tu, u Crnoj Gori. Nisu nam van domašaja bili ni njegova prva supruga Maja i njegova deca iz prvog braka. Pa im se ništa nije dogodilo. Niti će!"
Bliski rođak ubijenog Radovana Vučinića
KOMPLETAN TEKST U NEDELJNIKU U SREDU
Udaje se Tijana Stajšić
Kako Press saznaje, tamnokosa lepotica uveliko traga za venčanicom iz njenih snova, dok je mladoženja okupiran organizacijom glamuroznog svadbenog veselja i venčanja za pamćenje.
Mladencima, koji još uvek kriju od javnosti da su odlučili da se venčaju za nekoliko meseci, kumovaće folk zvezda Aca Lukas, koji je sa mladoženjom već u kumovskoj vezi.
- Tijana i Dejan su u vezi šest meseci i veoma su zaljubljeni. Dejan, koji je poznat kao gradski zavodnik, pored Tiće se skrasio i skroz smirio. Svakodnevno razgovaraju o svadbi ali još nisu odlučili gde će se venčati. Tijana je veliki romantik i volela bi da se venčaju na nekom egzotičnom mestu, dok je Dejan više za venčanje u Srbiji i gala svadbu, budući da ima veliku rodbinu i brojne prijatelje koji bi voleli da prisustvuju tom lepom činu. Na kraju će se najverovatnije dogovoriti da se venčaju u Beogradu, a potom da otputuju na medeni mesec gde god mlada poželi i tako ispune oboma želju - otkrio je izvor Pressa blizak paru.
Stajšićeva je potvrdila da uživa u ljubavi sa Popovićem, ali nije želela da otkrije da li je u planu venčanje.
- Tačno je samo da se zabavljam sa Dejanom Popovićem. U vezi smo šest meseci. Nama je lepo i zaljubljeni smo jedno u drugo jer da je drugačije ne bi ni bili u vezi, ali do sada o svadbi nismo razgovarali - zaključila je zgodna Somborka.